Glazba za lutnju zapisana je u obliku notacije koji se zove tabulatura. Postoje tabulature i za druga glazbala, no taj zaseban oblik pojavio se kao odgovor na posebne potrebe lutnje i nekih drugih žičanih instrumenata. Za tu svrhu ona ima mnoge prednosti u predstavljanju skladateljeve nakane. Također ju je mnogo lakše čitati na lutnji nego li notaciju.
Postoje tri glavna oblika lutnjističkih tabulatura: njemačka, talijanska i francuska. Za razliku od notacije, tabulatura se bavi samo pozicijama prstiju.
Njemačka tabulatura lutnje
Njemačka tabulatura nema linijski sustav tabulature, već se služi brojkama i slovima, tj. svaka pozicija ima svoj vlastiti simbol. Prazni parovi struna se od dolje prema gore označuju s 1 – 5. 1 = donji par struna, a 5 = gornji par. Znakovi, tj. mala slova, protežu se, počevši od prvog polja prema gore, po petorim parovima struna. Od šestog polja ponavlja se abeceda sada slovima (AA, aa) odnosno malom crtom iznad slova. Nakon što je dodan šesti duboki par, on se različito označavao.
Talijanska tabulatura
Crtovlje od šest linija predstavlja parove struna lutnje. Najdublji par koji zvuči je gornja linija crtovlja. Znamenke, tj. brojke označuju polja na vratu lutnje (0 = prazna struna, tj. par struna, 1 = 1. polje, 2 = 2. polje itd.). Deseto do dvanaesto polje označeno je znakovima Y1, Y2 i Y3. Ritmički znakovi iznad brojaka preuzeti su iz menzuralne notacije. Točka ispod znaka tabulature znači da se svira kažiprstom, a pojedini tonovi bez točke sviraju se palcem. Budući da je tonski opseg lutnje proširen tijekom pridodavanjem basova (borduna ili dijapazona), oni su se po pravilu označavali brojkama od 7 do 14 između sustava tabulature i ritmičkog znaka iznad.
Francuska tabulatura
Šest linija crtovlja predstavljaju šest parova struna lutnje. Slova u abecednom redoslijedu od a do i (osmo polje), na linijama ili između njih. označuju poziciju na koju se prsti trebaju postaviti na parovima struna i poljima. Kod francuske se tabulature slova načelno pišu iznad linije, a ne na njoj, premda to nije stalno. Gornja linija crtovlja predstavlja prvi par, tj. prvu gornju najviše ugođenu strunu. Druga linija predstavlja drugi par, treća treći par, i tako prema dolje do donje linije, koja predstavlja šesti par. Svi prazni (tj. nepritisnuti) parovi označeni su slovom a. Kada se pritišću na prvome polju, svi parovi označuju se slovom b; na drugom polju slovom c; na trećem polju slovom d; na četvrtom slovom e; na petom slovom f; i tako abecedom do g, h, i i. Ne koristi se slovo j, te nakon slova i slijedi slovo k i prema potrebi druga slova. Neke lutnje imaju zasebne drvene pragove, nalijepljene na glasnjaču, a druge ih nemaju. Akordi su povezani okomitim crtama. Ispod simbola za hvatanje su točke koje označuju da se svira kažiprstom prema gore, a simboli bez točke označuju sa se svira palcem prema dolje.
Borduni (dijapazoni) ispod crtovlja naznačeni su ovako:
Klikom na poveznicu otvoriti ćete njemačku web stranicu o tabulaturama: www.tabulatura.de
Klikom na poveznicu otvoriti ćete njemačku web stranicu s tabulaturama koje možete skinuti u PDF formatu: www.lautenist.de/downloads.html