Sadržaj koji ćete pronaći u ovom dijelu web stranice je: Tipovi lutnja, Ugađanje (štimanje) lutnje, Tabulatura, Držanje lutnje, Tehnika sviranja, Domaći graditelji, Strani graditelji, Udžbenici, Učitelji lutnje, Domaći lutnjisti, Pedgozi lutnej u susjednim zemljama i Europi, Učitelji u inozemstvu, Studij lutnje, Nakladnici, Strune-žice, Terminologija, Cijene, Pragovi (Prečke), Firme za strune i žice, Tonski opseg -Frekvencije, Koferi, Lutnjistička društva, Repertoar lutnje, Časopisi za lutnju i ranu glazbu, Lutnjisti koji su snimili CD, Instituti, Festivali, Tečajevi, »Schola Cantorum Basiliensis«, Transkripcije, Bach na lutnji i gitari.
Gdje nabaviti lutnju? Kako početi učiti svirati lutnju (autodidaktički, s učiteljem, tečajevi lutnje u nekoj susjednoj zemlji, profesionalni studij)?
Na zapadu je u studiju glazbe posljednjih desetljeća došlo do uže specijalizacije na stilska razdoblja i njima odgovarajući instrumentarij pa tako i na polju trzalačkih instrumenata.
Lutnja (kao zbirna imenica za različite tipove lutnja) je zahtjevan i profinjen povijesni instrument specijaliziran za staru glazbu. Glazba lutnje (solistička i za pratnju) obuhvaća repertoar od kraja 15. stoljeća do oko 1800. godine i izvodi se na različitim tipovima lutnje, a ne na jednom. Postoji i nešto suvremenog repertoara, no to su iznimke koje potvrđuju pravilo. U pravilu se od klasične gitare prelazi na neki tip lutnje, no može se, naravno, odmah učiti svirati lutnju i od rane dobi. Gitaristkinje i gitaristi se uglavnom preko, doduše, transkripcija lutnjističke glazbe Dowlanda, Weissa i Bacha upoznavaju s dijelom glazbe za lutnju. Korisno je još više proširiti si glazbeni horizont slušanjem CD-a (koje se mogu i posuditi kod naših lutnjista) s glazbom barokne lutnje, teorbe, preko YouTubea ili, ako se pruži rijetka prilika, otići na koncert nekog lutnjiste. Ako želite početi svirati lutnju morate se odlučiti koje vas stilsko razdoblje najviše privlači, renesansa ili barok. O tome će ovisiti izbor vaše lutnje; da li renesansna ili barokna lutnja (d-mol lutnja), koja ima potpuno drugačiju ugodbu od renesansne lutnje i više parova struna, teorba ili arciliuto, tj. koji repertoar želite pokrivati sa svojim instrumentom, renesansni, ranobarokni, kasnobarokni repertoar, da li talijanski ranobarokni repertoar lutnje, francusku baroknu glazbu lutnje 17. stoljeća ili njemačku baroknu glazbu lutnje itd. Profesionalni lutnjisti posjeduju različite tipove lutnja kako bi pokrivali određeni repertoar na njemu svojstvenom instrumentu.
Kada se osoba odluči za tip lutnje i stilsko razdoblje, tada slijedi potraga za graditeljem i instrumentom – stilskoj replici, koferom, odgovarajućim udžbenikom i priborom. ( Vidi: The Lute Society: Thinking of Taking up the Lute ili pod Buying your first lute, druge webstranice poput: The Lute Society for Beginners; Caroline Usher’s guide to obtaining a lute & strings, lute societies, and publishers, www.theorbo.com).
Početnici se, također, mogu obrazovati putem online videozapisa na YouTube kanalu korisnika luteplayer80.
Lute Tutorial 1-6
Osim preko službenih lutnjistički društava u svijetu, daljnje informacije o lutnji možete dobiti na sljedećoj web adresi www.lautenmusik.net ili se umrežiti s ljubiteljima lutnje iz cijeloga svijeta putem socijalne mreže www.lutegroup.ning.com.
Izrada lutnje je umijeće. Ne bez razloga se ona tijekom renesanse nazivala »kraljicom instrumenata«, »kraljevska lutnja« ili »otmjena lutnja«. U Italiji se graditelj violina dandanas naziva »liutaio«, što doslovno znači graditelj lutnja, a graditeljstvo violina »liuteria«, doslovno graditeljstvo lutnja. U Francuskoj se nekada sve glazbalare bilo kojih instrumentata nazivalo »luthier«, a lutnju se tamo do prve polovice 17. stoljeća smatralo najotmjenijim, najzahtjevnijim instrumentom i simbolom francuske finoće. Graditelj će vas savjetovati kakav instrument najbolje odgovara vama, vašoj šaci i prstima. Ako se radi o gitaristu ili gitaristkinji oni će brže napredovati, nego ako se počne iz početka. Potrebna je osnovna glazbena naobrazba, strpljenje i »gušt«, volja i želja za oživljavanjem jednog povijesnog instrumenta te izvjesni istraživački nerv. Renesansne lutnje na zapadu u prosjeku stoje između 3000 – 5000 €, barokne u prosjeku 4000 – 6000 €, teorbe i arciliuti oko 3500 – 7000 €, dabome da ima i skupljih instrumenata. Neki graditelji kao npr. Paolo Busato iz Padove, Ivo Margherini iz Kopra ili niže navedeni češki, slovački i rumunjski graditelji izrađuju nešto jeftinije, vrlo dobre instrumente, a domaće su lutnje, također, jeftinije od zapadnih. Kod graditelja se treba čekati i do godinu dana dok se instrument izradi i dođe na red. Za to vrijeme može se početi učiti sviranje po tabulaturi na gitari. Druga mogućnost je posudba ili kupnja rabljenog instrumenta, no uvijek je bolje kupiti novi instrument koji će vas pratiti cijeli život, svirali vi zahtjevnu glazbu lutnje ili nešto lakšu. Primjerice, Njemačko lutnjističko društvo Deutsche Lautengesellschaft (kontakt: njem. www.lautengesellschaft.de = hrv. lutnje na posudbu) nudi, uz određeni ugovor i cijenu, lutnje na posudbu mjesečno 40 € po intrumentu uz kauciju od 350 € do pola godine i dulje (kontakt: Mietinstrumente; werkstatt@gkmark.de; www.saitenspiel-zeug.de ) Kod različitih povijesnih glazbala kao npr. kod čembala na zapadu se studij u načelu kombinira s još jednim srodnim kolegijem (orgulje, klavir, kompozicija, muzikologija).
U pedagogiji klasične gitare kod učenika treba znati prepoznati ima li tko od njih sklonosti prema glazbi lutnje i predispozicije kao npr. lomljive nokte, te ih uputiti na lutnju i proširiti im glazbeni horizont. Kada se radi na nekoj transkripciji lutnjističke glazbe, npr. na nekom djelu Johna Dowlanda, učenicima gitare treba omogućiti slušati dotično djelo na stvarnom glazbalu na CD-u.