Šesteroparna renesansna lutnja u g1:
(Slično kao i kod gitare)
Ugodba šesteroparne lutnje sastoji se od kvarti i terce u sredini. Tijekom renesanse koristile su se lutnje različitih veličina, ugođene na različite visine komornih tonova i, naravno, one se i danas izrađuju, no ugodba koja se danas općenito koristi je sljedeća, počevši od šestoga para prema gore: G c f a d1 g1.
Ugađanje borduna (dijapazona) vrlo je variralo. Može se podesiti na bilo koji od sljedećih načina za sedmeroparnu do deseteroparnu lutnju:
Vrlo rijetko se 10. par snižava na H ili B.
U slučaju sedmeroparne lutnje, ako je sedmi par ugođen in D, to je moguće samo ako ga se povisi na F ukoliko se koriste crijevne strune, no ugodba in D vjerojatno je najviše korištena otkada se u mnogim slučajevima F može hvatati na trećemu polju. To se često radilo. Ipak, neke su skladbe napisane za ugodbu in F, a u takvim slučajevima željeni efekt je gotovo nemoguće proizvesti ako F ne dolazi od prazne strune.
Upute za ugodbu borduna (dijapazona) rijetko su dane u izvornim vrelima, tako da ondje gdje se pojavljuju potrebno je prije sviranja skladbe provjeriti akorde ili note u kojima se one pojavljuju kako bi se odredilo prema kojoj noti treba svakoga pojedinog ugoditi.
Nije neobično naći početnika koji se muči s početnim teškoćama ugodbe, sa napinjačima (čivijima). Ako napinjači kližu koristi se kreda. Pouzdano ih može podesiti majstor Alojzije Seder. Ukoliko zapinju, može se upotrijebiti malo sapuna za napinjače (njem. Wirbelseife), no treba pripaziti da se ne upotrijebi previše. Ponekad se dogodi da se struna ne pomiče ili se pomiče iznenadnim trzajem. To znači da ne klizi valjano preko matice napinjača. Ovo se može popraviti tako da se struna opusti i utori (na sedlu) utrljaju dobro naoštrenom mekom olovkom.
U napinjalu (ili čivijištu) je onoliki broj napinjača (čivija) koliko ima struna. Na te napinjače strune se trebaju omotati na sljedeći način: Glasnjačom lutnje okrenutom prema Vama, napinjači na desnoj strani nose strune koje su najviše ugođene. Uz pretpostavku da koristite pojedinačnu prvu strunu, omotate je na napinjač koji je najbliže utoru, tj. na prvi napinjač; prva struna drugoga para na drugi napinjač; druga struna drugoga para na treći napinjač. Ostalo slijedi točnim redoslijedom odozdo prema gore s desne i s lijeve strane, završavajući najdubljim parom na dva napinjača najbliža utoru, tj. na donja dva napinjača s lijeve strane. Točan redoslijed je bitan. Za ugađanje je važno znati dodirom točnu poziciju na kojoj je svaka struna pričvršćena. Ako se redoslijed ožičenja promijeni, to će dosta povećati poteškoće.
Kod namotavanja strune na napinjač osigurajte da namotavanje završi na nutarnjoj strani napinjala (čivijišta), tj. prema sredini napinjala tako da napetost vuče prema unutra.
Danas je uobičajena praksa imati lutnju ugođenu na nominalni G, premda je neki izvođači preferiraju ugoditi na Fis ili F, ovisno o duljini struna koriste se crijevne strune ili ne. Koji se god ton izabere za gornju strunu, najzgodniji način za ugodbe početnika jest da svaki ton preuzme od dobro ugođene klavijature, ukoliko je pri ruci. Ako ne, treba kupiti glazbenu vilicu ili štimer za notu (ton) trećeg para struna, razmjerno noti (tonu) odabranoj za gornju strunu. Za gornju će strunu in G to biti a = 440 Hz; za Fis će to biti Gis, za F će to biti G.
Počnite s jednom strunom trećega para. Glazbena vilica zvučat će za oktavu više od tona (note) na koji se treba ugoditi, no vaše će se uho ubrzo priviknuti na to. Postoji nekoliko dobrih razloga da počnete s tom strunom. Sada uskladite sljedeću strunu para na isti ton. Potom biste trebali nastaviti prema dolje s drugim parom i zatim prvom (pojedinačnom gornjom) strunom. Ako na početku imate poteškoće kod razlikovanja intervala možete si pomoći korištenjem crijevnih pragova (ili prečnica) koji su raspoređeni u razmaku od pola tona na vratu lutnje. Prstom lijeve ruke pritisnite par koji ste upravo ugodili na petome polju. Kada svirate strunu prstom desne ruke, to će vam dati ton prema kojemu se drugi par treba ugoditi. Prvo ugodite jednu strunu para i onda uskladite drugu strunu para prema njoj. Slično tako, peto polje drugoga para dat će vam ton prema kojemu treba ugoditi prvu (gornju) strunu. Pritisnite treći par na trećemu polju i ugodite peti par za oktavu niže. Kao sljedeće pritisnite peti par na petome polju, i to će vam dati ton za četvrti par. Ton na koji se šesti par treba ugoditi može se naći (za oktavu niže) na drugome polju četvrtog para. To bi trebalo biti točno dvije oktave ispod prve (gornje) strune. Ako vaša lutnja ima oktavirano ožičenje na trima donjim parovima, slijedite ove upute za donje strune parova i onda ih ugodite za oktavu više.
Kada ste jednom ugodili vašu lutnju, redovito je provjeravajte prema klavijaturi ili glazbenoj vilici da biste osigurali da li ugodba drži.
Međutim, kod glazbe pisane za lutnju od G do g1, koju god visinu komornog tona odaberete, note se moraju zamisliti kao G c f a d1 g1; inače će kod čitanja iz notacije, ako je neka druga komorna ugodba trenutačno prisutna, note doći na krivu poziciju na hvataljci, a kod transkripcije iz tabulature glazba će završiti u krivom tonalitetu. Od sada pa nadalje, kad god su navedene note ljestvice, pripisat će ih se kao da se nalaze u G-ugodbi, osim ako je neki drugi komorni ton naveden u izvoru.
Još jednom:
Treći par aa ugoditi s viljuškom za ugađanje (komorni ton) ili štimerom.
3. par pritisnuti na 5. polju; treba biti usklađen s praznim 2. parom.
2. par pritisnuti na 5. polju; treba biti usklađen s 1. parom, tj. pojedinačnom strunom (premda je riječ o prvom paru).
4. par pritisnuti na 4. polju; treba biti usklađen s praznim 3. parom.
5. par pritisnuti na 5. polju; treba biti usklađen s praznim 4. parom.
6. par pritisnuti na 5. polju; treba biti usklađen s praznim 5. parom.
Za kasnije fino ugađanje koristiti štimer. Što manje ugađati sa štimerom, nego više s viljuškom zbog vježbanja sluha.
Može se početi ugađati i s najdubljim parom G.
Jedanaestoparna barokna lutnja u d-molskoj ugodbi:
Treći prazni par treba ugoditi oktavu niže od zvuka muzičke viljuške (a1 = 415 Hz).
Kod ostalih parova postupa se na sljedeći način:
Debelu, praznu strunu šestog para ugodite oktavu niže od praznog trećeg para.
Tanku, praznu strunu šestog para treba ugoditi unisono s praznim trećim parom.
Na petom polju pritisnite treći par i drugi prazni par ugodite unisono prema njemu.
Peti prazni par ugodite oktavu niže od drugog praznog para.
Na trećem polju pritisnite drugi par i prazan prvi par ugodite prema njemu unisono.
Prazni četvrti par ugodite oktavu niže od prvog para, tj. prve pojedinačne strune.
Peti do jedanaesti par sastoji se od debele i tanke strune u razmaku oktave.
Šesti do jedanaesti par ugađa se dijatonski (za cijeli ton) niže, dakle od 6. para = aA do 11. para = cC. Ovisno o tonalitetu koriste se scordature ili preugodbe pojedinih parova. Opširnije o tome vidi »Antologiju«.