Glavne stvari su: Turpijica za nokte, komadić krede, sapun za napinjače (njem. Wirbelseife), grickalica za nokte, meka olovka, rezervni napinjači (čivije), ravnalo, dvije viljuške za ugađanje (440 Hz i 415 Hz) i elektronski štimer za lutnju (engl. Tuner for Lute). Postoji nekoliko vrsti štimera na tržištu: npr. univerzalni štimer marke KORG OT-20, WST-500C Professional Tuner for Lute & Erhu, ST-122 Sonic Research, Inc., Hale sight-o-tuner, TuneLab Pro, Yamaha chromatic tuner i dr.
Dobro je imati kalkulator za pozicioniranje pragova (engl. Fret position calculator), kalkulator za strune (engl. String calculator- program, Paula Baeiera: String calculator, također, Arto’s String Calculator), (zatim program: windows Info /Download: StringCalc32).
Ulje za hvataljku (njem. Griffbrettöl- engl. fingerboard oil), prašak za sedlo (njem. Sattelpulver – engl. saddle powder), polituru (njem. Glanz-und Pflegepolitur – engl. polish). Ni u kom slučaju koristit ju na glasnjači! Glasnjača lutnje nije lakirana.
Dobro je imati i remen za lutnju i isprobati sviranje s njime. Na uobičajenoj lutnji s prelomljenim vratom može se i ne mora koristiti. Mnogi današnji lutnjisti koriste ga tako da je vrat instrumenta, kao kod klasične gitare, u kosom kutu prema gore. Drugi način držanja lutnje kod sviranja je kao što to čini Charles Mouton (1626.-1710./20.) čuveni francuski skladatelj i lutnjist na slici Françoisa de Troya, desnom nogom preko lijeve, a lutnja je na desnom bedru.
Kod velike teorbe/kitarona remen je neophodan zbog veličine samog instrumenta koji može biti velik i do dva metra. Te najveće lutnje zovu se u struci i »žirafe«. U ansamblima rane glazbe i na povijesnim slikama vide se jasno njihovi vrlo dugi vratovi iznad glava muzičara u orkestru. Kod tog se instrumenta remen pričvrsti na njegovom čivijištu (napinjalu), prelazi preko sviračevih leđa, dalje ispod desnog pazuha, a svirač jednostavno sjedne na njegov kraj. Instrument leži u krilu ukošen prema gore i stoji ako se ruke maknu.