(oko 1560./1565. – poslije 1618.)

Po rođenju bio je Venecijanac. U popisima autora MS Heinhofer‘s Lute-Book (1 Part, fol. 7r) i u tiskanoj tabulaturi Testudo Gallo-Germanica G. L. Fuhrmanna (pet nenumeriranih stranica) spominje se kao Diomedes Venetus, a u Dowlandovoj tiskovini Varietie of Lute-Lessons (fol. E2v) kao «Diomed iz Venecije». Većinu života proveo je u Poljskoj i bio u prisnoj vezi s poljskom glazbenom kulturom – on je najreprezentativnija figura poljske glazbe za lutnju u Rudeniusovoj tabulaturi iz godine 1600. (fol. 6r). Dvjesta godina poslije E. L. Gerber je primijetio: «Diomedes, ein Lautenist und Komponist, aus Sarmatien oder, wie die anderen wollen, aus Venedig gebürtig – (Diomed, lutnjist i skladatelj iz Sarmatije, ili kako drugi žele rodom iz Venecije).

O Diomedovom životu nema mnogo podataka. Rođen je pouzdano ne kasnije od 1570. godine, a 20. ožujka 1588. imenovan je lutnjistom na dvoru poljskog kralja Sigismunda III. Vaze. Znamo da je na tom dvoru ostao do kolovoza 1593. godine, isto tako do prevrata na dvora 1602. godine. Ti podaci zasnivaju se na računima knjigovodstva iz glavnog arhiva starih dokumenata u Varšavi. Taj arhiv, međutim nije potpun pa se može pretpostaviti da je Diomed vršio službu dvorskog lutnjista dulje vremena. Godine 1593.-1594. vjerojatno je pratio kralja na njegovu putovanju po Švedskoj. Prema T. Norlindu, do 1600. godine Diomed je bio jedan od najpoznatijih stranih skladatelja. Vrijedno je spomenuti da je jedina skladba potpisana njegovim imenom sačuvana u Švedskoj (ples za komorni ansambl) napisana godine 1595. U godinama 1600.-1602. vjerojatno je opet u Poljskoj, možda u službi rizničara pruskih zemalja Stanislawa Kostke do njegove smrti godine 1602., kada mu je posmrtno darovao 10.000 florina. Nakon godine 1603. nema sačuvanih zapisa o Diomedu.

Premda postoji malo životnih podataka o Diomedu, dosta velik broj njegovih djela sačuvan je u različitim tabulaturama izvan Poljske:

1. Joannes Rudenius, Flores musicae. Heidelberg, 1600. galiard VI;

2. Joannes Baptista Besardus, Thesaurus harmonicus. Coloniae Agrippinae 1603.- preludes I, II, III, IV, fantasias I, II, III, IV, V, VI, galliarde I, III, V, sve chorea polonicae i dva madrigala;

3. Robert Dowland, Varietie of Lute Lessons. London, 1610.-fantasia VII;

4. Joachim van den Hove, Delitiae musicae. Utrecht, 1612.- galliarde II, IV i favorito;

5. Georg Leopold Fuhrmann, Testudo Gallo-Germanica. Bibliopolae Norici, 1615.-prelude V i dva passamezza.

Uz to sačuvane su Diomedove skladbe za lutnju solo u sljedećim manuskriptima:

1. Anonimna njemačka tabulatura (kasno 16. stoljeće), objavio ju je O. Chilesotti u Da un Codice Lauten-Buch del Cinquecento (Leipzig, 1890.) – dvije galiarde i jedan passemezzo;

2.Heinhofer’s Lauten-Buch (1603.-1604., Wolfenbüttel, Herzog-August-Bibliothek, signatura: Guelf 18  7.-8. Aug. 2°) jedna fantazija, dvije galiarde i jedna barriera;

3. Dlugoraj’s Lauten-Buch (oko 1619., Musikbibliothek der Stadt Leipzig, ref. No. II. 6. 15.) – dva preludija, jedna fantazija i madrigal Donna crudel;

4. Lord Herbert of Cherbury’s Lute-Book (rano 17. stoljeće – Cambridge, Fitzwilliam Museum, ref. No. Mu. 3-1956) – jedan preludij i jedanaest fantazija;

5. MS ref. No. Add. 15  117 od British Museum – Ut re mi fa sol la (identično s Ut re mi fa sol la iz Lord Herbert of Cherbury’s Lute-Book);

6. MS no. 59 knjižnice Staatliche Hochschule für Musik, Berlin-Charlottenburg – jedan passemezzo;

7. MS ref. no. MS Grässe (5102) knjižnice Staatliche Hochschule für Musik, Berlin-Charlottenburg – šest galiarda, jedna od njih s naslovom Ein freulein lebet uf dieser erdtt;

8. Das Lauten-Buch des Joachim von Loss (Dresden, Landesbibliothek, ref. no. Ms. mus. B. 1030 – jedna fantazija.

Među Diomedovim djelima nakon glazbe za lutnju druga velika skupina jesu njegove skladbe za instrumentalne ansamble:

  1. John Bull’s Manuscript (oko 1600. – Cambridge, Fitzwilliam Museum. Marlay Additions no. 15) – jedna četveroglasna fantazija i jedna peteroglasna skladba bez naslova).
  2. Manuscript (part-books) ref. no. Mus. 372-376 knjižnice Bodleian Library, Oxford – skladbe bez naslova: pet četveroglasnih skladbi i dvije dvoglasne skladbe.
  3. Tiskovine bilježnica za dionice (glasove) sastavni su dio vol. 32 zbirke prijašnje knjižnice Njemačke crkve (Tyska kyrkan) u Stockholmu (danas Stockholm, knjižnica Kraljevske muzičke akademije ) – jedna skladba s naslovom Tantz.

Diomedova koralna produkcija sastoji se od šest četveroglasnih pjesama na poljski tekst S. Grochowskog: Omnia die dic Mariae, Ave maris stella, Quem terra, pontus, aethera, O gloriosa domina. Memento salutis auctor i Boga w świętych jego chwalmy i šesteroglasni motet Grates Deo canamus. Prvih pet pjesama objavljeno je u izdanju Rytmy łacińkie dziwnie sztuczne…przekładania X. Stanisława Grochowskiego …z notami nowemi, y z Tabulaturą na lutnią Diomedesa Catona. W Krakowie 1606, a šesta kao Pieśn o świętym Stanisławie, Krakowie 1607. Taj je motet preživio kao transkripcija za orgulje u MS Organ-book of Jan Fisher from Morąg (1595. – provincijski arhiv u Toruńu, ref. no. Kat. XIV. 13a).

Gornja tabulatura uključuje jedina poznata Diomedova djela za orgulje: Muteta (Mutetka albo Fantasia) i jedna Fugua.

Na kraju, jedno od preživjelih Diomedovih djela namijenjeno je, kao što izgleda, za vokalno-instrumentalni komorni ansambl. To je peteroglasni madrigal u tri odlomka Tirsi morir volea na talijanski tekst G. B. Guarinija, a nalazi se u knjižnici Bodleian Library, Oxford, pod signaturom: MS ref. no. Mus. 372-376, a njegov treći dio (u obliku partiture) u John Bull’s MS (oko 1600., Cambridge, Fitzwilliam Museum, Maralay Additions no. 15).