Wojciech Dlugoraj
Rođen godine 1557. ili 1558. pripadao je dvoru poljskog magnata Samuela Zborowskog, koji mu je pružio izobrazbu lutnjiste. Zborowski, čovjek velikog značenja u političkom životu Poljske, otjerao je skladatelja svojom općepoznatom brutalnošću: Dlugoraj je naime godine 1579. pobjegao od svoga gospodara i otišao u samostan observanata u Krakovu. No, tamo nije dugo ostao. Godine 1581. otpušten je zbog nedoličnog ponašanja iz samostana. Zatim je primio službu lutnjista kod nepoznatog gospodara. Zborowski je opet pronašao Dlugoraja i prisilio ga da se vrati k njemu. Godine 1583. pridonio je Dlugoraj sudskoj parnici protiv braće Zborowski tako što je kralju Stjepanu Batoryu uručio pisma koja su obitelj Zborowski politički teretila. (Samuelu Zborowskom odrubljena je glava, a njegov brat Krzysztof je prognan.) Dlugoraj sam pobjegao je na kraljevski dvor i ostao tamo kao lutnjist otprilike dvije godine.
Time završavaju izvještaji na osnovi isprava o Dlugoraju. Vjerojatno je napustio Poljsku zbog straha od osvete obitelji Zborowski i uputio se u Njemačku. Smije se pretpostaviti da ga se može identificirati, prema G. Bossertu Die Hofkantorei unter Herzog Ludwig kao »Mogoray Albert, ein Pole, Lautist«. Ta se osoba natjecala oko godine 1590. u Stuttgartu za namještenje na dvoru vojvode Ludwiga. Pretpostavlja se da je Dlugoraj napisao tabulaturu koja potječe iz Leipziga iz godine 1619. (Leipzig Stadtbibliothek, signatura II. 6. 15. Rukopis nosi na naslovnoj stranici naslov iz 19. stoljeća: Lautenbuch des Albert Dlugoraj). Odatle se zaključuje da je glazbenik umro nakon godine 1619., najvjerojatnije u Njemačkoj, možda u Leipzigu.
Suvremeni izvori u kojima se Dlugoraj češće spominje u povodu sudske parnice protiv braće Zborowski navode ga kao izvrsnog virtuoza (optimus cythareda). Čak mu se pripisuje i čarobna sila. Umjetnost lutnje tada je ponajprije bilo umijeće improviziranja, pa su stoga Dlugorajeve skladbe samo nepotpuna slika njegove umješnosti.
U navedenoj leipciškoj tabulaturi šest je skladbi potpisanih sa A. D. (općenito se smatra da su to Dlugorajevi inicijali): Volta, Fuga, dvije Villanelle, Fantasia i Chorea polonica. Nakon toga slijedi jedna skladba pod naslovom Eiqdem (tj. »od istog«). Jedan ples znatne duljine, s naslovom Pollnischer Dantz Albertus Dlugorai, nalazi se u rukopisu tabulature Philippa Hainhofera iz godine 1603.-1604. Osam skladbi nalazi se u tabulaturi lutnje Thesaurus harmonicus J. B. Besarda, objavljene godine 1603. u Kölnu.