Žica

Organografsko-povijesni aspekti

Žica je sastojni dio znatnog dijela folklornog i glazbeno-umjetničkog instrumentarija svih glazbenih kultura i povijesnih razdoblja. Žica mora biti napeta između dviju čvrstih točaka da bi emitirala zvuk titranjem koji se obično pojačava tzv. rezonatorom različitih oblika. Glazbala sa žicama tvore, prema organografskim kriterijima, posebnu skupinu tzv. kordofonskih glazbala, koja se dijeli na jednostavne kordofone (rezonator: plosnata drvena škrinja) i složene kordofone (rezonator: ovalni korpus s kraćim ili duljim vratom; okvir unutar kojeg su napete žice). Žica je toliko bitan i karakterističan dio kordofonskih glazbala da su se u nekim razdobljima evropske glazbene povijesti njezin naziv (npr. fides u srednjem vijeku) metonimijski upotrebljavao za označavanje samog glazbala, kvaliteta tona (visina, volumen, timbar) ovise o »duljini i debljini žice, ali i o njenoj napetosti i elastičnosti i o specifičnoj težini materijala od kojeg je izrađena«.[1]

Žice se izrađuju od biljnih vlakana, svile, osušenih i smotanih životinjskih crijeva i žila, dlake, metala i plastike. Žice od biljnih vlakana upotrebljavaju se samo u glazbenim kulturama tzv. primitivnih naroda. Žicama od svile pradomovina je zapadna Azija odakle su se proširile na istok, gdje su mjestimice i trajno zadržane (npr. kod Hindusa gdje je upotreba životinjskog crijeva odbačena iz religioznih razloga[2]). U starim bliskoistočnim i mediteranskim kulturama svilene žice postupno su zamjenjivane žicama od crijeva koza, ovaca i janjadi. Gotovo je potpuno sigurno da antičke kulture nisu poznavale metalne žice (mjed, željezo i bakar) kao dio glazbala, pa ih se smatra izumom evropskog srednjovjekovlja (od 14. stoljeća žičana glazbala s tipkama). Crevnate žice opletene  metalom pojavljuju se krajem 17. stoljeća.[3] Danas se u evropskom instrumentariju upotrebljavaju tri vrste žica: crevnate, čelične i opletene metalom (aluminij, bakar, srebro).

Posebnu stavku čini snop strunâ (dlake konjskog repa) nategnut s pomoću drvenog pruta (–> gudalo) kojim se proizvodi ton na gudačkim žičanim glazbalima. Gudalo je, čini se, izum islamsko-arapske kulture, a u Evropi se dokumentirano pojavljuje od početka 11. stoljeća.[4]

2.3.10.A.2       Nazivlje (nomenklarura)

Rječnici:

Jakov Mikalja (1601-1654) Rječnik: Blago jezika slovinskoga, 1649-1651 – šifra M

Juraj Habdelić (1609-1678) Rječnik: Dictionar ili reči slovenske z vekšega ukup zebrane, u red postavljene i dijačkemi zlahkotene, 1670 – šifra H

Ardelio Della Bella (1655-1737) Rječnik: Dizionario Italiano, Latino, Illirico, 1728 – šifra D

Ivan Belostenec (oko 1593/1595-1675) Rječnik: Gazophylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium/Gazophylacium illyrico-latinum, 1740 – šifra B

Andrija Jambrešić (1706-1758) Rječnik: Lexicon Latinum Interptretatione Illyrica, Germanica, Et Hungarica Locuples …, 1742 – šifra J

Skraćenice: D=Della Bella, M=Mikalja, B=Belostenec, J=Jambrešić, H=Habdelić, npr. D67=Della Bella, stranica 67. njegova djela.

Osnovni termin:

1. Gusli jednožične (D67)
2. Trožični (D132)
3. Žica (M59, M62, D37, B45, B82, B359)
4. Žica nategnuta (D38)
5. Žica romonita (D37)
6. Žica od citare al tambura (M57)
7. Žica od citare struna (M78)

Istoznačnice/sličnoznačnice:

1. Arfa desetostruna (B118)
2. Citara z-desetemi strunami (B206)
3. Citara z-desetemi strunami (J46)
4. Citara … z-dvadesetemi, i četiremi strunami (B48)
5. Četvero-strunjaste gusle (J121)
6. Davidova strunoigra (J105)
7. Deseteh strun gusle (B77)
8. Deveto-strun (J47)
9. Glasne strune (B173)
10. Gusle samo z-jednum strunum (J76)
11. Igra na strunje (J4, J49)
12. Igra na šesteh strunjah (J60)
13. Jedno-strunen (J77)
14. Konjic … guslenih strun (B154)
15. Korda struna (B309)
16. Lapt … z-dvadesetemi, i četiremi strunami (B48)
17. Nenapete strune (B118)
18. Psalter, ili arfa desetostruna (B118)
19. Sedem strunj imajuči (J59)
20. Sedlo guslenih strun (B154)
21. Struna (M62, H37, B45, B82, B104, B112, B309, B359, J193)
22. Struna na guslah (B121, B377)
23. Strunate orgule (B59)
24. Strune nenapete (B379)
25. Strune složno napete (B84)
26. Struno igra (382)
27. Struno-igra (B163)
28. Strunja (J20)
29. Tambura &c. osem strun imajuča (J82)
30. Tetiva od lúka (M43)
31. Vnogo-strunjka (J110)
32. Z-devetemi strunami (J47)
33. Žica od citare struna (M78)
34. Žila od gusli (M59)

2.3.10.A.3       Jezični aspekti

U ovoj grupi sabrano je svo nazivlje koje se sastoji od samostalnih riječi, složenica i opisnih izraza, a sadrži termin žica i istoznačnice/sličnoznačnice. Veći dio tako okupljenog nazivlja označuje pojedina glazbala i/ili njihove dijelove, pa se za njihovu obradu upućuje na odgovarajuća poglavlja. Tako se u poglavlju 2.3.5. Citara obrađuju izrazi žica od citare al tambura, žica od citare struna, žičica od citare, citara s četiremi strunami, citara z desetemi strunami, citara … z-dvadesetemi, i četiremi strunami, i lapt z dvadesetemi, i četiremi strunami; u poglavlju 2.3.7. Gusle obrađuju se izrazi gusli jednožične, četverostrunjaste gusle, deseteh strun gusle, gusle samo z-jednum strunum, konjic guslenih strun, sedlo guslenih strun, struna na guslah, i žila od gusli; u poglavlju 2.3.1. Arfa obrađuju se izrazi arfa desetostruna, Davidova strunoigra, psalter, ili arfa desetostruna i složenice struno igra, struno-igra i vnogo-strunjka; u poglavlju 2.2.5. Orgule obrađuje se izraz strunate orgule.

Leksičke jedinice koje se sastoje ili sadrže osnovni termin žica, a nisu raspoređene u druga poglavlja, jesu: trožični, žica romonita i žica nategnuta.

Osnovna riječ žica u samostalnom obliku navedena je u Mikalje (dva navoda), Della Belle i Belostenca (tri navoda). Riječ žica je sveslavenska (osim poljskog) i praslavenska (usp. ERj = Skok, etimološki rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, natuknica ‘žica’), a u hrvatskom je potvrđena od 14. stoljeća (usp. ARj = Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika – JAZU), natuknica ‘žica’), Mikalja je u svojim navodima sinomizira sa žila (od guslih), struna i tetiva, preko talijanskih korelata precizira izvedeno značenje ‘žica na glazbalu’, a preko latinskih korelata navodi osnovno značenje. Della Bella preko polaznog latinskog korelata navodi izvedeno značenje (žica = corda d’instrumento Musico), a iz konteksta u hrvatskom (Đurđević: prijevod psalama) metonimijski odnos ‘dio – cjelina’ (žica –> žičano glazbalo; usp. odsjek 2.3.10.E.3). belostenec u sva tri navoda donosi samo osnovno značenje.

Della Bellin pridjev trožični ni s pomoću korelata ne otkriva izvedeno značenje, ali se može pretpostaviti da ga se može upotrijebiti i u kontekstu označavanja glazbenih denotata. Della Bellin opis žica romonita izdvojen je iz konteksta spomenutog citata iz Đorđevićeva prijevoda psalama kao primjer kontekstualne upotrebe termina žica (usp. odsjek 2.3.10.E.3). della Bellin opis žica nategnuta nije specifiran sa značenjem ‘žica nategnuta na glazbalu’, ali se može pretpostaviti da se može primijeniti u označavanju glazbenih denotata.

Grupu riječi i izraza koje smo svrstali među istoznačnice/sličnoznačnice može se podijeliti na pet podgrupa oko riječi struna, strunja, korda, tetiva i žila.

Podgrupa oko riječi struna sadrži leksičke jedinice deveto-strun, jedno-strunen, korda struna, struna, nenapete strune, strune nenapete, strune složno napete i z-devetemi strunami.

Jambrešić sinonimizira izraz z-devetemi strunami sa složenim prijevodom deveto-strun i korektno ga korelira s ostalim korelatima. S obzirom na postklasičnu latinsku provenijenciju latinskog polaznog termina (enneaphtongus) denotat bi trebao potražiti u jednom ili više antičkih žičanih glazbala (kitara, lira itd). Jambrešićev složeni pridjev jedno-strunen nema nikakvih pobližih oznaka, korektno je koreliran s ostalim korelatima i može se smatrati označiteljem za svaki denotat tipa ‘glazbalo s jednom žicom’. Belostenčeva jedinica korda struna vjerojatno je suprotstavljanje dvaju sinonima (objašnjenje posuđenica korda <– tal. corda, lat. chorda domaćom riječju) gdje nedostaje grafički znak jednakosti. Samostalnu riječ struna registriraju Mikalja, Habdelić, Belostenec (6 navoda) i Jambrešić, svi u osnovnom značenju. Mikalja uz pomoć talijanskog korelata (corda di leuto, ó altri instromenti) i Belostenec jednom preko latinskog korelata lichanos navodi i izvedeno značenje za glazbene denotate. Mikalja  nadalje termin struna sinonimizira s riječima tetiva i žica, a Belostenec s  riječima žica i korda. Belostenčevi izrazi nenapete strune/strune nenapete i strune (složno) napete preko latinskih korelata otkrivaju izvedeno značenje: ugođenost (–> ‘složno napete’), odnosno nedovoljna napetost žica dva su osnovna stanja pripremljenosti/nepripremljenosti za mogućnost/nemogućnost sviranja na žičanim glazbalima.

Podgrupa oko riječi strunja sastoji se od tri jedinice: igra na šesteh strunjah, sedem strunj imajuči i strunja, a sve ih registrira Jambrešić. Izraz igra na šesteh strunjah označuje denotat tipa ‘šesterožično glazbalo’, a s obzirom na latinsku polaznu riječ (hexachordus) klasične provenijencije odnosi se na neko antičko žičano glazbalo. Izraz sedem strunj imajuči označuje denotat tipa ‘sedmerožično glazbalo’, a s obzirom na polazni latinski grecizam heptachordus neveden kao Heziodov termin zaključujemo da se gotovo sigurno odnosi na antičku kitaru.[5] Samostalna riječ strunja tek putem mađarskog korelata otkriva da je registrirana u izvedenom značenju (‘žica na glazbalu’).

Tri preostale podgrupe sastoje se svaka od jednog izraza. Belostenčev korda struna donosi, kako rekosmo, posuđenicu korda suprotstavljenu s domaćim sinonimom. Samostalnu riječ tetiva registriraju Mikalja i Della Bella. Preko latinskih korelata navode osnovno značenje, a preko talijanskih izvedeno značenje. Zanimljivo je, međutim, da Mikalja riječ tetiva korelira s označiteljem za žicu na glazbalu (corda di leuto, ó altri instromenti – žica na lutnji ili na drugom glazbalu), a Della Bella s označiteljem za strunu na gudalu (corda dell’ Arco – žica na gudalu), čime kao jedini od naših leksikografa registrira ovaj konstrukcijski detalj tipa ‘gudalo’. O Mikaljinu izrazu žila od gusli, gdje se jedino registrira riječ žila s glazbenom značenjskom komponentom, raspravljalo se u poglavlju 2.3.7A.3 Gusle.

2.3.10.B.3       Jezični aspekti

Nazivlje koje označuje denotate tipa ‘svirač na žici’ (–> značenje: žičano glazbalo) sastoji se od pet izraza koji svi sadrže sličnoznačnicu struna kao samostalnu riječ ili dio složenice. Svih ovih pet izraza obrađuju se u odgovarajućim poglavljima o pojedinim glazbalima (B odsjeci) prema specifikaciji denotata. Tako se u poglavlju 2.3.5. Citara obrađuje izraz k-lajni ali k-drugoj nastrune igri spadajuči; u poglavlju 2.3.7. Gusle obrađuje se izraz gudec, ki na slepe gusle igra ob jednu sreunu (sic); u poglavlju 2.3.1. Arfa obrađuju se izrazi koja na vnogostrunjku igra, na strunoigru popevač i struno-igravka.

2.3.10.C Žica – Način izvođenja

2.3.10.C.1       Izvodilačko-povijesni aspekti

Na žičanim glazbalima ton se može proizvoditi na četiri načina: trzanjem, guđenjem, udaranje i strujom zraka. Struja zraka (vjetar) proizvodi zvuk na tzv. eolovoj harfi, glazbalu tipa ‘psalterij’, ekscentričnom instrumentu čiji se prethodnici mogu uočiti u efektima Davidova glazbala kinnor ili staroindijske vine izloženih vjetru.[6] Povijest bilježi prisutnost eolove harfe u evropskom srednjovjekovlju (Engleska, 10. st.), renesansi (Napulj) i baroku (A. Kircher), a stanovitu popularnost  stekla je u razdoblju od 17. do 19. stoljeća u Engleskoj i Njemačkoj.[7] Udaranjem po žicama zvuk se proizvodi na glazbalima tipa ‘klavir/klavikord’, ali ove tipove glazbala organologija svrstava u porodicu udaraljki. Među žičanim glazbalima udaranjem štapića o žice se proizvodi na glazbalima tipa ‘cimbal’. Najrašireniji i zbog većeg broja glazbala najopćenitiji načini proizvodnje zvuka na žičanim glazbalima su trzanje prstima ili trzalicom i guđenje. Trzanje je najstariji od svih načina i na taj se način zvuk proizvodi u sve četiri porodice žičanih glazbala: porodici citra, lutnja (osim gudačkih), lira i harfa. Susreće ga se u samim počecima povijesnih razdoblja glazbenih kultura i civilizacijâ u dolinama rijekâ Jang-ce, Eufrat, tigris i Nil. Proizvodnja zvuka povlačenjem strunatog gudala preko žica čini se da je potekla iz Indije i preko Perzije stigla do Arapa koji ga svojim instrumentarijem šire prema sjevernoj Africi i Iberskom poluotoku. Drži se da je u Evropu takav način proizvodnje zvuka stigao u 8. stoljeću.[8] Podvrstom ovog načina može se smatrati povlačenje okruglog drvenog kotača preko žica u glazbalima tipa ‘organistrum’, koja su registrirana u Evropi od 10. stoljeća  nadalje.[9] Vrlo je zanimljiv i nedovoljno proučen fenomen da svirači gudačkih glazbala istočnih kultura drže glazbalo u tzv. supinaciji (dlanom nagore), a svirači evropskog kulturnog kruga od početka su modificirali i preferirali držanje u tzv. pronaciji (dlanom nadolje). Postoji mišljenje kako su različiti načini držanja gudala uvjetovani fiziološkim fenomenom da se u Evropi udar ruke pri raznim poslovima vrši u smjeru od tijela (odgurivanjem; npr. piljenje, struganje, turpijanje i sl.), a u većem dijelu Azije u smjeru prema tijelu (privlačenje), što se onda prenijelo i na novi tip akcije – povlačenje gudala preko žica.[10]

2.3.10.C.2       Nazivlje (nomenklatura)

Osnovni termin:

1. Udarati u žice & c. (D106)

Istoznačnice/sličnoznačnice:

1. Igrati u strune (B378)
2. Na strune igram (J102)
3. Na strune igrati (J54)
4. Nazad vleči strune (B174)
5. Strune z-persti prebirati (J107)
6. V-strune igrati (B90)

2.3.10.C.3       Jezični aspekti

U ovoj grupi riječi sabrano je nazivlje koje sadrži riječ žica i istoznačnice/sličnoznačnice, a označuje način na koji se na denotatu tipa ‘žica’ proizvodi zvuk. Za označivanje pojma radnje registrirano je ukupno sedam izraza, od čega jedan s upotrebom riječi žica i šest s upotrebom riječi struna.

Izraz s osnovnim terminom žica, udarati u žice & c., registrira Della Bella navodeći kontekstualnu upotrebu izraza u citatu iz Palmotića (usp. tekst u 2.3.10.E). Korelacija s talijanskim izrazom (sonar alcun istromento, come cembalo, citharra, e simili) otkriva da značenje riječi žica u navedenom izrazu valja shvatiti metonimijski (dio – cjelina) kao ‘žičano glazbalo’. Sâma radnja imenuje se glagolom udarati + prijedlog u, kao što je registrirano i za glazbala cimbala, citara, prigudnica, psaltjer (usp. odsjeke C u odgovarajućim poglavljima).

Četiri izraza varijante su iste sintagme s upotrebom glagola igrati (kalk, prema njem. spielen) i riječ struna: Belostenčevi igrati u strune i v-strune igrati i Jambrešićevi na strune igram i na strune igrati. Belostenec upotrebljava prijedlog u, a jambrešić prijedlog na. U sva četiri slučaja prijevodni korelati jasno pokazuju da se radi o metonimiji: riječ struna registrirana je kao označitelj za denotat tipa ‘žičano glazbalo’. Belostenčev izraz nazad vleči strune ne odaje sasvim jasno značenje. Možda označuje detaljan opis radnje prilikom proizvodnje zvuka: da bi žica zavibrirala i tako proizvela zvuk potrebno ju je prstom ili trzalicom povući i nakon toga otpustiti. Kako je polazni latinski izraz uzet iz klasične literature (Kvintilijan), denotat na kojem se radnja vrši vrlo je vjerojatno kitara ili lira koja se držala okomito na tijelo svirača, pa se povlačenje žice moglo shvatiti kao povlačenje nazad (prema tijelu). Jambrešićev izraz strune z-persti prebirati obrađen je u poglavlju 2.3.5. Citara.

Latinski korelati. Belostenčev termin citharizare koreliran je s hrvatskim polaznim izrazom igrati u strune i sinonimiziran je s izrazom fila movere (=pokretati žice). Time uz osnovno značenje ‘svirati na kitaru’ Belostenec otkriva i izvedeno značenje: ‘svirati na žičanom glazbalu’. Jambrešić sinonimizira izrijekom tri izraza: fidibus cano (doslovno = pjevam na žicama), instrumentum musicum pulso, vel leni motu tango (= udaram u glazbeni instrument, ili dodirujem laganim pokretom) i psallo s izrazima koji imaju opću značenjsku komponentu ‘svirati u žičano glazbalo’. Belostenec donosi izraz percutere nervos lyrae (= udarati žice lire; izvor: Kvintilijan, ali ga korelira s hrvatskim  izrazom sa značenjem ‘svirati u tamburu’ (usp. tekst u 2.3.9.C.1 Tambura). Kvintilijanov izraz retro tendere nervos (= nategnuti žice nazad) obrađen je u tekstu o hrvatskom korelatu gore. Ovidijev izraz sonantia fila movere (= pokretati zvučne žice) registriraju Belostenec i Jambrešić i korektno ga koreliraju s označiteljima  u ostalim jezicima sa značenjem ‘svirati na žičanom glazbalu’.

Talijanski korelat. Della Bellin izraz sonar alcun istromento, come cembalo, citharra, e simili polazni je izraz, korektno koreliran s korelatima na hrvatskom i latinskom, kojim se želi izraziti značenje: ‘svirati na nekom žičanom glazbalu’. Zanimljivo je da u nabrajanju primjera Della Bella uz čembalo spominje i označitelja za glazbalo gitaru, koje nije uveo u rječnik s posebnom natuknicom. Možda je razlog tome što gitara nije bila prisutna u njegovo doba u Dubrovniku i ostaloj Dalmaciji, pa bi nepostojanje hrvatskog termina izazvalo poteškoće u koreliranju.

Njemački korelati. Jambrešić navodi dva njemačka izraza koja korelira s hrvatskim na strune igrati: auf den Saiten spielen i auf Saiten spiele. Oba donose opće značenje tipa ‘svitati na žičanom glazbalu’ i korektno su korelirani s korelatima na ostalim jezicima.

Mađarski korelati. Jambrešić donosi dva mađarska korelata: az húrt pengetni (= udarati u žice) i musikás eszközel éneklek (= pjevati na glazbenom instrumentu). Oba su korektno korelirana s odgovarajućim korelatima u ostalim jezicima s općim značenjem ‘svirati u (žičano)glazbalo’.

2.3.10.D Žica – glazbeni proizvod

2.3.10.D.1       Akustičko-povijesni aspekti – v. Jezični aspekti

2.3.10.D.2       Nazivlje (nomenklatura)

Osnovni termin:

1. Sklad jedini od glasa, i od žica (D5)
2. Sklad od žica, i glasa (D36)

Istoznačnice/sličnoznačnice:

1. Glas strune (B104)
2. Strune glas (B381)

Prijevodni korelati:

Lat.

1. Concentus organicus (D36)
2. Harmonia (D5)
3. Lichanos (B104, B381)

Tal.

1. Accordo di voce (D5)
2. Conserto d’instrumenti musicali (D36)

2.3.10.D.3.      Jezični aspekti

Naši leksikografi Della Bella i Belostenec registriraju ukupno četiri izraza kojima označuju pojam glazbenog proizvoda, tj. denotat tipa ‘zvuk glazbala organiziran u glazbenu tvorevinu’. Della Bella donosi dva izraza u kojima upotrebljava riječ žica, a Belostenec preostala dva izraza u kojima upotrebljava riječ struna.

Della Bellin izraz sklad jedini od glasa, i od žica i sklad od žica, i glasa dovode u značenjsku vezu s riječju žica lekseme sklad i glas. U prvom izrazu korelat na talijanskom otkriva da se riječ glas shvaća u značenju ‘ljudski glas’, a u drugom izrazu da se misli na značenjsku komponentu ‘zvuk glazbala’. Prvi bi izraz, dakle, označavao vokalno-instrumentalni slog, a drugi samo instrumentalni slog. Riječ žica u oba slučaja upotrijebljena je sa značenjskom komponentom ‘glazbalo općenito’. Upotreba riječi sklad u oba izraza svjedoči o jedinom relevantnom estetičkom pojmu koji se samo u Della Bellino vrijeme već u čitavom razdoblju glazbene povijesti do 20. stoljeća uopće mogao pomišljati kada se radilo o organizaciji, karakterizaciji i intencionalnosti pri stvaranju, ocjenjivanju i primilaštvu glazbeno-umjetničkog djela.

Belostenčevi izrazi glas strune i strun glas inverzne su verzije opisnog označitelja za denotat tipa ‘zvuk žice’, a latinski korelat otkriva da se pomišljalo samo na iznalaženje adekvatnog opisa za naziv jednog specifičnog fenomena iz područja grčko-rimske teorije glazbe. Ostaje nerazjašnjeno zašto je Belostenec u drugom izrazu upotrijebio pluralni oblik riječi struna (kajkavski gen. pl. strun),  osim ako možda nije pomišljao na detalj da su se terminom lichanos nazivali dvije žice kitare i dva odgovarajuće tona (usp. tekst u 2.3.10.A.3).

Latinski korelati. O Belostenčevu latinskom korelatu lichanos raspravljalo se ranije u dva navrata. Della Bellin izraz concentus organicus (= instrumentalno suglasje, sklad, harmonija[11]) korektno je koreliran s hrvatskim izrazom sklad od žica, i glasa (značenje: žica = glazbalo općenito; glas = zvuk glazbala; usp. tekst ranije), a Waltherovo objašnjenje donosi dvije značenjske komponente termina concentus: 1)  stricte –> akord (novije značenje, dakle suvremeno Waltheru i della Belli); 2) –> intervalla musica: kvarta, kvinta, oktava, undecima, duodecima i decimavarta (starije značenje) (usp. Walther, ML, 178, natuknica ‘concentus’). Della Bellin termin harmonia polisemička je riječ s mnoštvom povijesno promjenjivih značenjskih komponenti za detonate u glazbi i izvanglazbenim područjima (filozofija, astronomija, matematika, likovne umjetnosti itd.). U glazbenoj je teoriji i estetici ovaj termin označavao čitavo područje glazbene umjetnosti, tonske sisteme, ljestvice i rodove, melodiju, višeglasje itd. Prema koreliranim izrazima u Della Belle termin harmonija označuje detonat tipa ‘usklađen odnos više istovremeno zvučećih tonova’, pa se, približava modernoj definiciji pojma ‘harmonija’.

Talijanski korelati. Della Bella donosi dva talijanska izraza: accordo di voci i conserto d’instrumenti musicali. Izraz accordo di voci (= suglasje; doslovno: zajedništvo glasova, zvukova) koreliran je s hrvatskim izrazom sklad jedini od glasa, i žica, što je korektno, a implicira obje značenjske komponente (ljudski glas + zvuk glazbala). Izraz conserto d’instrumenti musicali (= doslovno: isprepletenost glazbenih instrumenata) koreliran je s hrvatskim izrazom sklad od žica, i glasa, implicirajući značenje ‘zajedništvo glazbala i njihova zvukovlja’.

2.3.10.E Žica – Citati; razno

2.3.10.E.1       Kulturno-povijesni aspekti – v. Jezični aspekti

2.3.10.E.2       Nazivlje (nomenklatura)

Osnovni termin:

1)         ‘Glasovite svoje lire

poče udarati zlatne žice’. (Palm.) (D63, D106)

2)         ‘Pod žiceću romonite

Tve privišnje slavit ime’. (Gior. Ps.) (D37)

3)         ‘Pod žiceću romonite

Tve privišnje pjevat ime’. (Gio. Ps.) (D115)

4)         ‘Saltjer zlatni Ćaćku od zgoras

S’ deset žica skladno udrite’. (Gior. Ps.) (D88)

5)         ‘Tad zlaćenjeh romon žica

S’mednjem glasom ugađati’. (Man. Gior.) (D3)

6)         ‘Za razlicjeh čuti žica

I od glasa skladjedini’. (Osm.) (D2, D5, D9, D36)

2.3.10.E.3       Jezični aspekti

U Della Bellinu Dizionariju nalazi se šest citata iz starije dubrovačke književnosti u kojima se navodi riječ žica. To su po jedan citat iz djelâ Junija Palmotića (1607-1657) i Ivana Gundulića (1589-1638) i četiri citata iz djela Ignjata Đurđevića (1675-1737). Termin žica u značenju ‘dio žičanog glazbala’ navode Palmotić (–> žice antičkog glazbala lira) i jednom Đurđević (–> žice hebrejskog glazbala psalterij). Ostali navodi u Đurđevića i Gundulića donose značenje termina žica kao ‘žičano glazbalo’. Palmotić i Đurđević navode zlato kao materijal od kojeg su izrađene žice lire i neidentificiranog žičanog glazbala, no to je povijesno nepotvrđeno, pa se može smatrati i zbog toga metaforom (‘zlatne žice–> žice iz kojih se izmamljuju zvuci najveće estetske vrijednosti). Đurđević tri put uz riječ žica navodi termin romon i izvedenicu romonit (vjerojatno značenje –> ugodan i skladan slijed tonova), a jednom navodi termin sklad. Gundulićev poetski iskaz Della Bella doslovno unosi u svoj rječnik kao leksičku jedinicu: sklad jedini od glasa, i od žica (s izmijenjenim redoslijedom riječi).

2.3.10.F Zaključak (žica)

Terminološka grupa koje se sastoji od riječi žica, istoznačnica i izraza, u kojima se upotrebljavaju osnovni termin i istoznačnice, broji ukupno 64 jedinice na hrvatskom i 95 korelata (50 latinskih, 15 talijanskih, 16 njemačkih i 14 mađarskih) na stranim jezicima.

A. Osnovni termin žica registriran je u sintagmama s nazivima pojedinih glazbala (citara, tambur / lutnja / gusle, harfa, tambura, orgulje), kao označitelj za denotat tipa ‘dio žičanog glazbala’ i metonimijski kao označitelj za denotat tipa ‘žičano glazbalo’ / ‘glazbalo općenito’. Registrirano je pet  istoznačnica: korda, struna, strunja, tetiva i žila. Istoznačnica struna registrirana je s dva značenja: ‘žica na glazbalu’ i ‘struna na gudalu’.

B. Označitelji tipa ‘svirač na žice’ registrirani su samo sa značenjem ‘svirač na specificiranom žičanom glazbalu’ (lajna / citara  gusle, harfa).

C. Glagoli kojima se označuje vršenje radnje na denotatima tipa ‘žica’ su udarati (žica), te kalk igrati, vleči, prebirati (struna).

D. Kao označitelj za posljedicu radnje navedeni su termini glas (denotat: zvuk žice) i sklad (označeni pojam: harmonija u vokalno-instrumentalnom i čisto instrumentalnom slogu).

E. Termin žica registrirao je Della Bella u šest citata iz djelâ dubrovačkih književnika 17. i 18. stoljeća (I. Gundulić, J. Palmotić, I. Đurđević) sa značenjima ‘dio žičanog glazbala’ (lira, psalterij) i ‘žičano glazbalo’.

Terminološka grupa oko riječi žica otkriva da je sâ, termin polisemička riječ i u okvirima glazbenog nazivlja. Istoznačnice su također polisemičke riječi s različitim značenjskim strukturama. Pri odgonetavanju značenja ove grupe riječi u pisanom historijskom kontekstu valja voditi računa o čestoj metonimiji (žica/istoznačnice –> glazbalo u cjelini).

 

Poglavlje ‘ŽICA’ uz dopuštenje preuzeto iz knjige prof. Stanka Tuksara »HRVATSKA GLAZBENA TERMINOLOGIJA U RAZDOBLJU BAROKA«, str. 309-324., izd. Hrvatsko muzikološko društvo – Muzikološke studije – br. 1, Zagreb, 1992.