Treba naći stolicu koja odgovara vašoj visini. Ako je stolica previsoka, to će u velikoj mjeri povećati početne poteškoće.
Proučavanjem starih slika može se vidjeti da se lutnju držalo u različitim pozicijama. Neke se svirače prikazuje stojeći, druge sjedeći, s obama noge na tlu; neki koriste nizak stolčić za noge za lijevu nogu, drugi sjede nogom prekriženom iznad druge. Na mnogim se slikama lutnja prikazuje kako počiva oslonjena ili poduprta stolom, a to podupiranje preporučuje se u mnogim udžbenicima. Od tih različitih pozicija učenik bi trebao izabrati onu koja mu najviše odgovara.
Leđa (stražnji dio) lutnje počiva nasuprot sviračeve dijafragme, a niži kraj na bedru. Desna se podlaktica postavlja iznad gornjega ruba lutnje, s rukom koja lako dodiruje parove struna tako da nijedna ruka ne drži težinu lutnje. U velikoj je mjeri stvar točnoga pronalaženja kako izbalansirati lutnju tako da počiva čak i u poziciji kada je nijedna ruka ne dodiruje.
Važno je da ju se drži tako da je glasnjača okrenuta malo prema gore, a ne u položaju koji projicira zvuka prema podu. Početnici se trebaju priviknuti na lutnjin korpus te je stoga dobro koristiti komad kože ili jelenju kožu za brisanje stakla auta kako instrument ne bi sklizio zbog svojeg specifičnog oblika. Može se koristiti i remen.