U Europi su crijevne strune prvi proizvodili narodi Sredozemlja. Njihova se proizvodnja dugo držala u tajnosti. U 17. su se stoljeću počele proizvoditi strune opletene tankim metalnim nitima. Žica je i u znanstvenom smislu izrađena uvijek iz neke vrste metala. Lutnja u razdoblju gotike sasvim sigurno nije imala metalne žice. Na velikoj teorbi/kitaronu se, uz crijevne strune, u sjevernoj Italiji početkom 17. stoljeća dokazano sviralo i metalnim žicama, čija se kvaliteta i kakvoća u međuvremenu razvila i poboljšala. O toj temi vidi članak »Žice i strune« u rubrici »Graditeljstvo«. Njemački lutnjist Konrad Junghänel je snimio CD sa skladbama Picinninija i Kapsbergera na instrumentu s metalnim žicama. Za početnika je uputno da počne svirati na najlonskim strunama, jer kad se glazbalo jednom podesi, one su daleko manje podložne promjenama temperature i vlage od crijevnih struna. Kasnije izbor ostaje otvoren.
Tko želi štediti ili dođe u nepriliku da mu dan prije nastupa pukne gornja struna, a nema rezervnu, može u nuždi koristiti čak i najlon za pecanje koji se kod nas u svakom dućanu za ribičku opremu prodaje i nije skup. U tom slučaju (kod barokne lutnje) prva struna mora biti jačine od 0.50 mm, druga 0, 60 mm, itd. To, međutim, nije idealno rješenje. Ako prva struna pukne kratko prije ili uoči nastupa, propao je koncert, jer novoj struni treba vremena da se ugodi. Lutnje su i vrlo fragilni instrumenti, osjetljivi na klimu i temperaturu.
Na ovim web adresama pronađite više podataka o strunama i žicama za lutnju: Sources for Lute Strings, The Lute Society: Lute Stringing i Gamut Music, Inc..